U tonskom prilogu poslušajte govor gradonačelnika dr. Smiljana Vidića
Povodom obilježavanja 30. obljetnice pogibije brigadira Božana Šimovića, legendarnog zapovjednika HVO-a, koji je 1992. godine poginuo na području Rotimlje, i u znak zahvalnosti svim hrvatskim vitezovima danas je u Zvirovićima služena Sveta Misa i komemorativni skup “U SPOMEN NA HRVATSKE VITEZOVE”.
Nakon svih ovih godina, ne možemo se ne upitati kako danas promatrati i vrednovati žrtvu svih hrvatskih branitelja, te zahvaliti za svu njihovu predanost i ljubav.
Svaka žrtva vrijedna je vječnog poštovanja i divljenja. Na nama je odgovornost da budući naraštaji ovakve manifestacije ne otrgnu od zaborava, jer su upravo one na slavu svima u kojima i danas kuca srce hrvatskih ratnika, a kao podsjetnik onima koji ne znaju ili su zaboravili – tko su bili hrvatski branitelji.
U svom govoru gradonačelnik grada Čapljine, dr. Smiljan Vidić je kazao:
“Pozdravljam obitelj poginulog Božana i poštovane obitelji svih poginulih branitelja, stradalnici Domovinskog rata, predstavnici i članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, župljani Župe Studenci, cijenjeni gosti, svima vama u ime grada Čapljine i u osobno ime srdačan pozdrav. Svakako na poseban način pozdravljam naše oce svećenike.
Ovako kad se malo popenješ onda vidiš cjelinu kao ja sada, s par stepenica vidim cijelu crkvu. Ima nas popriličan broj ali i da nas je duplo više, ja bih rekao ‘Ima nas puno.’, pa da nas je tri puta više ja bih opet rekao ‘Ima nas puno.’ ali nikad ne bih rekao, vjerujem ni nitko od vas, ‘Ima nas dovoljno.’ ili ‘Ima nas previše.’. Kad se prisjećamo poginulih naših suboraca, kada se prisjetimo vremena Domovinskog rata, ne možemo nikada reći da nas je dovoljno a kamoli previše okupljenih.
Ima ovdje dosta nas koji se sjećamo onog sustava bivše Jugoslavije. Pa sjećate se već od prvog razreda učili su nas o izmišljenim likovima i događajima. Vjerujem da se sjećate Boška Buhe, Mirka i Slavka, ne znam ni ja kojih, pa onda ofenziva ova ofenziva ona i ta vlast je slavila te izmišljene likove i te izmišljene događaje. Mi smo se danas ovdje okupili da slavimo, da se prisjetimo, stvarnih ljudi i stvarnih događaja naših susjeda, onih koji su bili s nama u rovu. I zato nas nikada ne može biti dovoljno i nikada na ovakvim okupljanima ne može biti previše.
Sada u petak, u Zagrebu ćemo potpisati sporazum o suradnji s Ministarstvom branitelja Republike Hrvatske. Radi se o tome da će naša djeca kontinuirano, a ne jednom godišnje kad se ide u Vukovar ili u Škabrnju, nego tijekom cijele godine iz svih naših škola ići i u Vukovar i u Škabrnju i na druga mjesta gdje su stradali Hrvati ali i gdje su Hrvati i pobjeđivali. Isto tako će dolaziti iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu na mjesta stradanja hrvatskog naroda ali i na mjesta pobjeda hrvatskog naroda. Nažalost naša djeca u školama uče jako malo o Domovinskom ratu a i to tamo što o tome piše vrlo često je neistina. Zato je dobro da okupimo mlade ljude, da im mi prenosimo istinu o Domovinskom ratu, da im mi pričamo istinu o poginulim braniteljima pa evo i na ovaj način da im prenosimo istinu.
Hrvati u Bosni i Hercegovini su najmalobrojniji narod. Ali odlučni smo u naumu da ovdje ostanemo, opstanemo i naravno da budemo ravnopravni faktor pri donošenju odluka. Da bi to mogli moramo baštiniti zajedništvo i izvrsnost. Nažalost sjećamo se vremena kada tog zajedništva nije bilo previše, uvijek je to bilo prilično teško za Hrvate. Sada latinska izreka kaže ‘Istorija je se namjestila, povijest je čimbenica života.’. Ali evo izgleda da smo ipak iz te povijesti nešto naučili. Na prošlim izborima Hrvatski narod je imao jednu kandidatkinju za člana Predsjedništva i ta kandidatkinja je dobila ogromnu podršku hrvatskog naroda. Stranke s hrvatskim predznakom, bez obzira koje bile, pričam o strankama s hrvatskim predznakom, sve su dobile ogromnu podršku hrvatskog naroda. I naravno plod tog našeg zajedništva jeste da danas kao narod smo nezaobilazan faktor u BiH i uvijek trebamo pričati o zajedništvu i nikad se ne smijemo umoriti te priče o zajedništvu i izvrsnosti. Maloprije jesmo ali zato to što radimo mora biti izvrsno. Pa evo sjetite se kakvi su Zvirovići bili prije deset godina. Put kroz Zviroviće jako loš, nema nogostupa, nema vodovoda, nema rasvjete… A pogledajte danas Zviroviće. Predivan put kroz Zviroviće s nogostupom, gradski vodovod, javna rasvjeta, Zvirovići postali prestižno mjesto za život, ne mogu se od Međugorčana obraniti, svi žele placeve ovdje u Zvirovićima. Ne dolaze zato što je loše nego zato što je dobro.
Zato kroz zajedništvo i kroz izvrsnost moramo ići dalje, ne smijemo nikada zaboraviti svoju povijest i ljude koji su zaslužni za našu povijest. S tom porukom još vas jednom sve pozdravljam i svako dobro vam želim.
Hvala.”